Epizoda 4 - BRUNA I EDNA U PAKLU ŠVERCA

23.08.2006. srijeda
A long time ago, in a galaxy, far, far away.... probudio sam se teže nego inače. Nagomilao se umor? Moguće. Iako, u glavi mi kao nešto zuji. Pokušavam se što prije pribrati jer kasnim na doručak. Razmišljam koji bi to mogao biti uzrok mojoj omamljenosti. Ustajem, tražim mobitel da vidim kolko je sati, vrtim se po sobi, a kad tamo...! Netko je spavao u mojem krevetu! Mamicu ti! Dolazim lagano do WC-a, da se umijem, smirim, dođem k sebi a kad tamo...! Netko je pio iz moje čaše! Dobro, reko, naći ću ga ja kad tad, mamicu mu... Okrećem se prema WC-u, jebiga, od silnog mi se uzbuđenja pripišalo, a kad tamo...! (možda mi sad ove točkice i uskličnik nisu više potrebni, vjerojatno naslućujete šta sam tamo vidio) Netko je SRAO u mom WC-u! Pa jebemu mater! Ko može srat u tuđem wc-u!!? Ko!!? Neko me omamio smradom, a mi danas imamo dvije važne tekme. Samo da mi ga je naći...
Doručak mi već lagano ide na živce, svi žderu ko sumanuti, Sever mora ić srat, Sale sere u prosjeku svakih 4 sata. Butorci tvrde da je to zdravo, da treba što prije te štetne tvari izbaciti iz svog organizma i da Sale vjerojatno zato tak dobro igra. Da li možda ovo silno izbacivanje govana iz naših profinjenih stražnjica ima veze sa nedostatkom pilića u srednjoj Češkoj? To još treba ispitati. Inače, od kad smo mi došli, osim pilića, ponestalo je i pive. Ko bi reko.
Prva tekma je sa Nizozemcima (Holanđanima, čisto da me i Miš razumije). Dečki nisu loši. Malo su se napušili, niko ne skida sunčane naočale. Turki baca, daje sve od sebe, malo gađa njih, malo strike zonu, a oni uglavnom HR-ove. Napeta tekma, gubimo s tijesnih 20:0. Ništa strašno, i onako se čuvamo za Francuze.
S obzirom da je pauza između tekmi veća, odlučujemo se vratiti do hotela na spavanac, ili već nešto u tom fazonu. Pazi sad ovo! Edna, Bruna i Šćele idu u jebeni Japanski vrt. Šta ima tako posebno u Japanu da izvoze vrtove u Europsku uniju!?
E buraz, imam doma vrt. E, znaš koji vrt stari moj. Ima vrtno kino 5+1, pjevajuću fontanu za one romantične duše, ono malo sjebano drveće koje nikad ne naraste...Kaj? Di sam ga ubo? Tu, u Pevecu, bio je na akciji. Ma neeeee, nije made in China, pravi originalni japanac. Je, ima i posebno osvjetljenje za fotiće, sve. Možeš čak dobit i vrtne gej-še...

Japanski vrt

I dok se mi relaksiramo na japanski način, majstor Sale se 2 i pol sata koncentrira za svoje peto sranje tog dana. Naime, već se posro ujutro kad se digo, onda je srao u klab hausu pa je srao u svlačioni pa je srao na posebnom wc-u pored terena. E sad kad je već ko pes (ker za Miša) obilježio pola Praga, opet je na red došlo sranje u hotelu. Ali, nije se posro odmah, nego je 2 i pol sata predviđenih za odmor iskoristio za kvalitetno ispijanje kave i fino, 10 min. prije polaska nazad na teren, upada u sobu i dečkima koji se upravo bude okupira wc, jer mu se malčice prikenjalo. Nije ni čudo kaj dečki iz njegove sobe malo kasne.

Jedini WC-i u Pragu u kojima Sale nije srao

Inače, Drc i Marko, naše vesele Karlovčanke, već nas danima uvjeravaju kak Purgeri ne znaju vozit. I da koji kurac, kad oni dolaze iz Karlovca, odjednom cesta ide u krug. I sad se ti misli. Kaj nisu mogli lijepo napravit križanje, bubnut semafor i mirna Bosna (znaš Miš, to je ona smiješna zemlja koja nikad nije mirna a ima i Republiku Srpsku. Nešto ko Švedska, samo malo bliže Srbiji). Ne, to su Purgeri namjerno, mater im jebem. Samo da nas zajebu.
Došli i Francuzi na red. Inače, 5 min prije početka tekme, stižu i naše bolje polovice. Bruna i Edna pijane ko guzice pjevaju neku češku pjesmicu i grohotom se smiju! Super, kak smo samo ponosni!
Kak se ono Dinamu događa da stalno igra neke povijesne tekme, e tak je i ova nama bila povijesna. Cijelo vrijeme smo tu negdje, imamo ih, stalno pune baze, ali nemremo napravit bod da se ubiješ. Na 2 vani i pune baze onaj peder Francuz od jučer lovi diving catch u desnom i umjesto da povedemo za par bodova, ne mi idemo u obranu. Onda nas još zajebe glupavi šorc. Mali je doduše sjebo Turkija koji isto nije baš neka iskusnjara, ali je akcija bila čist ok. Fake throw na prvu, Turki kreće sa druge na treću i ravno šorcu u naručje. Sunce mamino! Pičer im je ko naš Balen, samo malo nabildan i može bacit strike kad god hoće. Eto, tu je razlika između našeg i njihovog softballa. Mi imamo pičere koji ne mogu baš pogodit strike kad god žele, ali zato mogu natezat gumu sa otporom od cca 20 deka cijeli dan. Uglavnom, gubimo od pedera francuza 7:0. Drugi put su naši.
I sad šlag na tortu! Poslije tekme do mene i Šćeleta dolaze Edna i Bruna. Pazi sad ovo: " E dečki, da znate kaj nam se danas dogodilo? Prvo nam se Miš ukrco u kombinaciju za odlazak u Prag jer su sve njegove dotadašnje žrtve zbrisale i potražile zaklon u Zoološkom vrtu među ugroženim vrstama pingvina i durduboka (nekakva bubetina na koju som grize ko lud). Onda smo mi genijalke odlučile da bi mogli malo Česima demonstrirat hrvatsku inteligenciju. Naime, kupit ćemo kartu za metro, to nije sporno, ali je nećemo cvikat, i ako nas slučajno uhvati kontrola pravit ćemo se Englezi. Nećete vjerovat, ali upravo nam se to i dogodilo. Dolaze dva Čeha, ko recimo ona specijalna policija (milicija) Lučko, i nešto trkeljaju na češkom. Mi se pravimo da niš ne kužimo, ali tu se sad ubacuje Miš. Onako štreberski ponosno iz zadnjeg džepa svojih farmerki vadi uredno cvikanu kartu, cvate i pruža ju zajapurenom gospodinu lagano crvenom od jedno 7 piva koje je to prije podne popio sa kolegom. A ja i Edna se i dalje pravimo Englezi. Sad nas Lolek obavještava da je kazna za nemanje karte u metrou 1000 kruna.
- Ali gospon kondukter, mi imamo kartu!
- Da punčke, ali morate je cvikati, i frajer pokaže prstom prema Mišu koji i dalje cvate. Vidite kak on ima cvikanu kartu? To je dobri pane, a vi, vi smrdite i niste za niš. Ako nemate 1000 kruna za platit kaznu, onda moj kolega Bolek zove policiju i onda idete na slikanje i kazna je 5000 kruna! Bolek, zovi policiju!
I sad Bolek vadi mobitel iz džepa, model Alcatel, berba 1998, najbolja godina i malim prstom, na kojem je pustio nokat da može čačkat rijetke zube kad se napuca govedine s knedličkama prijeti, da će zvat policiju.
- Ali gospon kondukter, mi iz Horvatsko, mi siromašni ko i vi, nemamo mi 1000 kruna, a o 5000 da i ne govorim.
I sad se Lolek počinje znojit, lagano do izražaja dolazi tik koji je do tada bio neprimjetan. Usnica mu se počinje trzat, počinje lagano žmirkat. Na riječ Horvatsko aktivirao se mehanizam memorije sa ljetovanja u Makarskoj od prošle godine. Mala piva u bircu košta 72 krune i niš ne valja, svi voze neke čudne VW aute, škoda nigdje. Prvi dan ljetovanja ga je skoro pobro trajekt dok se majstor, na sred bračkog kanala, opuštao na valovima i lovio prvi sloj žarko crvene boje. Drugi dan, dok je pedalinom tražio zgodnu plažu na Jabuci i lovio drugi sloj, neko mu je maznuo čarape koje je ostavio sa ručnikom i sandalama na plaži, a nestale su i one kratke čupave traperice koje si je Lolek sam napravio specijalno za ljeto. Treći dan je skoro pao s litice dok je obilazio lijepo brdašce koje domaći zovu Biokovo i to zato kaj je moro sandale obuć na golo stopalo, jer je dan ranije osto bez čarapa, pa se taban oznojio i poskliznuo u kritičnom trenutku. I da ne nabrajam dalje, jasno je zašto se čovjek obrecnuo čuvši riječ Horvatsko.
- Bolek, zovi policiju i to onu specijalnu!
I sad Bolek ponovo prijeti svojim noktom plastičnoj tipki na mobitelu....

Lolek i Bolek u Horvatskoj i mobitel Alcatel HC 800, berba '98

- Ali gospon kondukter, mi imamo kune! Jel može u kunama!?
Na to će Edna:
- Bruna, čuj, ja imam nekih 500 kruna (cca 125 kuna), da mu to ponudimo, onak, ispod stola. To je ipak puno bolje od 1000 kruna. A?
- Kaj si luda!? Imam ja 50 kuna, frajer nema pojma koji je kurs, a sigurno će i slijedeće godine kod nas na more. Možda popuši. Čujte, gospon Lolek, imamo vam mi kune! Kužite? Kune? Horvatsko novci? To su vam super pare. Može, evo, 50 kuna za nas dvije?
- Može! Evo cure, tu vam je mjenjačnica, pa promijenite tih 50 kuna u prave novce, jer nemam ja namjeru više u vašu opasnu zemlju. Ajde sad...
Miš je i dalje tu, da ne bi pomislili da ga nema, samo kaj niš ne radi, samo stoji onak ko gljiva. Jedino kaj sad ostavlja dojam da mu je malo neugodno. Više baš ne cvate.
- I kaj ćemo sad? Kaj kad sad skuže da je 50 kuna ništa novaca?
Odosmo mi do mjenjačnice, a kad tamo... Ne mijenjaju kune!
- Bolek, zovi policiju, mater im... Već mi je pun k....
- Ne! Gospon, evo, uzmite njega! Ima i tri prezervativa! To vam je, hm.... (3×12 =......hm.......28!? Ne......hm.....36!) 36 kruna! Aha! Jel može to gospon kondukter?
- Evo ovak. Ja i Bolek ćemo uzeti ovog dobrog panea i njegove prezervative, ali, vi nam još morate dati 100 kruna. Za svakom po pivu. Samo nemojte sad računat kolko je to piva, jer nemamo više tolko vremena.
I tak je i bilo. Ja sam ga potapšala po ramenu, i zahvalila se, a Edna mu je dala lovu i namignula skamenjenom Mišu. Jebiga, tako prođe dobri pane."
Nakon te priče. mislim da više nije potrebno ništa reći. Kasnije navečer jači dečki su krenuli gdje? Pa u KFC, naravno. Žena koja tamo radi već lagano ima traume. Niš, sutra dolazi Kolja from Austrelja, to watch some softball. Ja se samo nadam da poslije ovako napornog dana neću sanjati Severa i njegove ekstremitete. Također, Miš se vratio iz Praga i samo šuti. Nije dobro.

KFC

A gdje je Jura?

To be continued!