24.08.2006. četvrtak
E buraz, čuješ? Danas igramo protiv Danaca. Svi su nabrijani. Razlog tome je kaj Danci imaju bahatog trenera iz Amerike, iritantnog pičera ko zna od kud po imenu Čarliiiiiii...iiiiii...iiii, kečera štrebera po imenu Langeeeee...eeeee...eee boy i jednog nevjerojatno lijenog, napuhanog i samouvjerenog pičera Kimiiii...iiii.iiiija. Ali to nije sve! Ako odmah naručite set Danaca, dobit ćete i dvojicu koji su pljunuti Šljiva iz Kaptola, istetoviranog kečera i set Šogun noževa! Ali, dragi gledaoci, ni to nije sve! Ako budete među prvih pet, koji naručuju sad odmah, dobit ćete i 3 najiritantnije, najružnije i najdosadnije navijačice iz Danske, potpuno besplatno! Nazovite odmah i ostvarite pravo na ovu nevjerojatnu ponudu. Samo se grudnjaci za navijačice dodatno naplaćuju.
Čak i na doručku svi pričaju o Dancima. Miša jutros nema. Drc veli da tvrdo spava, što nije ni čudno. Imo je jučer naporan dan. Meni se danas baš jela lubenica pa sam si uzo jednu. Šćele trusi nekakve pahuljice s jogurtom. Nevjerojatno.
Došli smo na teren da odradimo te iritantne Dance i da što prije zapalimo u razgledavanje Praga. Miš se već svima popeo sa svojim konstantnim zgražanjem kak niko još nije bio u gradu koji ima tako lijepu povijesnu jezgru. Da koji kurac samo jedemo, pijemo i igramo te glupe tekme. Veli da ima neki zgodan i full povoljan dućan sa satovima i da planira potrošit euro ili dva prije nego krenemo za Zagreb.
No da se vratim tekmi. Kaj je najbolje, tekma je bila čist ok. Prvo su počeli s nekim pičerom koji to u stvari i nije, a kečer je bio onaj istetovirani. Neznam točno kak se zove, ali znam da mu ime završava na iiiiii...iiiiiiii.iiiii! (lagano pucanje promuklog glasa). Uglavnom, rezultat je bio skroz blizu i došla voda do grla. Uvode koga!? Njega! Čarli...iii.iiii! I pazi sad! Neko se nekak dovuko na bazu, pa se dovuko i na drugu (kad se dotični javi, ubacit ćemo ime u drugom izdanju) a na udaranje dolazi Sale! Mislim da su 2 vani, i da Sale ima dva strajka. Uglavnom, Čarliii se koncentrira na pič, razmišlja kaj da mu baci, a Sale urla !!!!ag ijlaŠ !!! ag ijlaš ,ćivorbeR! Tak je to otprilike zvučalo Čarliju. Ako malo bolje pogledate, Sale je ustvari vikao: Šalji ga!!!! Rebrović, šalji ga!!! Zbunjeni Čarli baca neki fast, Sale ga dere po sred pičke, i to je hit, RBI, te smijeh i čuđenje na terenu. Kasnije je Čarli, čisto radi osvete, Balenu sredio trbušni zid. To vam je ona ozljeda kad ni sami više ne znate kaj bi izmislili da vas boli i nećete se stalno ponavljat ko Stjepko kad ga bole leđa pa upotrijebite nešto od čega još nije patila čak ni Janica, a onda to mora da je strašno. I sad tu ne pomažu ni deep relief, ni deep heat ni onaj čarobni sprej, a boga mi ni tabla voltarena, kak bi Sale reko.
E, tu sad na scenu stupa onaj bahati trener iz Amerike. Majstor se okreće prema našoj klupi i pita Šćeleta, jel nam dobro? Šćele naivno veli: Je, super nam je. A na to će Amer: Pa nije ni čudno, lijepo je malo za promjenu imat par bodova na semaforu. Joooooj! Mater ti jebem američku! Nije dosta kaj ste bacali one neke jake bombe na Hiroshimu i Nagykanizsa (naravno da je to Nagasaki, ali jebi ga, Soso to ponovo vidi drugačije) ili ono kaj je Miš pričo da su zbombali Beograd. Ne, sad morate zajebavat i nas Rvate! Ali, kao što pogađate, to nije sve! Veli sad majstor: Niš dečki, sad ću vam za kraj dat nešto specijalno za udarat. I stavlja trećeg pičera i to ni pet ni šest već zloglasnog Kimija...aaa...aaa. A Kimi baca jedno sedam puta brže od svih naših pičera zajedno i ima krasne sunčane đozle. Ma nalupali bi mi i njega, samo da je baco još dan ili dva. Završava respektabilnih 12:5. E da smo ovak igrali protiv onih baletana francuza, u subotu bi samo pili!
Poslije tekme svi palimo u bus i trk u hotel. Moramo još stići do Praga. E da, kao što sam jučer napiso, dans dolazi naš najdraži Dalmoš. Šćele se dopisuje s njim preko sms-a. Bit će sve ok.
Ovaj put smo kupili kartu za metro i nije bilo problema. Bruna, Edna, Šćele i ja idemo na blitz krieg u centar.
Dva sata šećemo po centru Praga s time da Šćele cijelo vrijeme gunđa da je umoran, a ja sam gladan. Za to vrijeme ostatak se ubija u čemu? Nećete nikad pogoditi! U KFC-u i pivama! Mi napokon sjedamo i naručujemo neki glupi gulaš s knedličkima i pivo. Bruna, očito već pijana, razbija čašu, a Šćele pizdi. Za to vrijeme meni i Edni je jako zabavno. Nakon klopice krećemo nazad u hotel, a Šćele daje zadnje upute Kolji preko sms-a koji je upravo sletio u Prag. Do hotela nam treba nekih 45 minuta i kad smo stigli idemo do sobe 615 pozdravit našeg dragog Dalmatinca. I sad počinje šou!
Naime, Šćele je oko 18:00 Kolji poslo poruku slijedećeg sadržaja. Kad dođeš pred Top hotel odi na Garni rooms recepciju (to ti je desno od glavne recepcije), traži ključ od sobe 615 i smjesti se. Mi smo u Pragu i vidimo se poslije. Oko 22:00, Šćele mu šalje poruku u kojoj kaže da mora sjesti na metro, linija ta i ta, smjer taj i taj pa onda na bus broj taj i taj, nekih tri stanice i doći će ravno pred hotel. I sad, šta vi mislite, jel bilo problema? Pa naravno da nije!
Kolja je lijepo i glatko sletio u Prag i ne budi lijen, uzeo taksi. Šta će se vucarat po metrou i busu, kad može taksijem doć na drugi kraj grada bez beda. I tu se ustvari zajebo. Naime, padala je kiša pa ga je taksist dofuro drito pred Top hotel, da se galeb ne smoči. Kolja lijepo, po dogovoru ulazi u hotel i ide desno do recepcije. Fino kulturno, traži ključ od sobe 615, ali mu uljudna gospođa na recepciji objašnjava da ne postoji soba s tim brojem te da vjerojatno mora ići na drugu recepciju, koja je niz hodnik pa desno. Sad se Kolja sjeti Stjepkovog sms-a i veli: Pa da, kak sam glup. I ode majstor na tu drugu recepciju i traži šta? Pa ključ od sobe 615. Gospođa ga uljudno traži onu karticu na kojoj piše doručak na češkom, a Kolja već lagano gubi živce. Nakon što je mjesec dana proveo tumarajući pustinjama Austrelje, borio se za goli život s Aboridžinima, svjedočio smrti onog idiota koji lovi krokodile po svijetu, nije ni čudo što je postao lak na okidaču. Veli on njoj, na tečnom engleskom s dalmatinskim naglaskom: Šta si ti misliš!? Od kud meni ta fucking kartica kad sam sad came iz Austrelje!? Kad su mi je trebali give, kad se još didn't ni vidli!? Nemoj me fuck, nego mi daj ključ, sere mi se, a pomalo sam already i neurozan.
I fina gospođa, da izbjegne međunarodni incident, da Kolji ključ od sobe 615. Majstor nervozno napušta recepciju i trkom u sobu. Čim je ušo, nešto mu je bilo malo suspicious, ali je potreba za iskrcavanjem tereta u wc školjku bila jača od razuma. Dok je Kolja skidao gaće, mudante i bičve, pogledom je preletio sobu i vidio da je Sever (Koljin cimer) u najmanju ruku nastran! Ne samo da nosi tange raznih veličina i dezena, nego i čita neke srpske knjige na ćirilici. Palo mu je na pamet da su možda Severa zamijenili s Mišem, što bi objasnilo i tange i ćirilicu, ali, mislio je, valjda bi mi to javili. Ništa, sad trk u wc. I dok tovar istovaruje sve što je prešverco u Češku, neko ulazi u sobu. A u kurac! Čuje ženske glasove. Nije se valjda Severu posrećilo. Nije valjda stari švaler iz Sigeta zbario neku čehinju. Ma neee. To je onda ipak Miš. Ako će iko barit to je on! Jedini je problem, što su samo ženski glasovi, nema muških i nije u pitanju češki jezik već, ni pet ni šest nego ruski! Jebate led! What now? Gaće i bičve su ostale u sobi sa svim ostalim stvarima! Na sreću, ima još mudante. I sad Kolja, nice, u boksericama izlazi pred dvije ruskinje kojima se upravo posro u wc-u, ispričava se na tečnom ruskom i tako mu mlijeka u prahu, kida na lijevo. Napokon pronalazi famoznu Garni recepciju i Severa kako se odmara uz neko štivo, koje je na svu sreću ipak na latinici. Zanimljiv kraj jednog dugog i napornog dana za Kolju.
Čuj, nije bed. Osim što je srao u sobi sa četri zvjezdice, nije napravio ništa strašno. Miš bi tu napravio puno više.
Kolja legendo, da te nema, trebalo bi te izmislit! Sutra nas čekaju Belgijanci. Još malo pa gotovo! Svi su već nestrpljivi.
Nastavit će se!
Nema komentara:
Objavi komentar