13 rujna, 2007

Epizoda 4. - OTVARANJE.

02.07.2007. ponedjeljak
Ha? Što? Ko? Kaj je bilo? Gdje? Edna? Ko je to? Sandra? Aaaa! Jebo te!... Teško buđenje uz poznate zvukove. Pink Panther is back! Ne opet! Ko će to izdurat tjedan dana? Kužiš ti ovo? Imamo slobodno do 12:00, tek je tada pokret i možemo teoretski spavat do kad god, ali ne. Šćele je reko da moramo na doručak. Jebi ga, papati se mora… Neću ni spominjat da je on, dok sam ja dolazio k sebi nakon tvrdog sna, već obavio kupaonu, brijanje, WC… Niš, idem se i ja malo podaprat pa na klopicu. Kolko se sjećam, za doručak imaju Švedski stol, tak da nebu bilo loše. Budem si uzeo malo hrenovkica, jajčeka, lubenicu i moram popiti kavicu…

Inače, ranije nisam spomenuo da u lobiju hotela postoje dva stola koja imaju besplatan priključak za internet, pa su Kolja i Rudi sa svojim noutbukovima stalno on lajn. To ustvari najviše koristi Nikica koji konstantno prati razvoj događaja na virtualnom baseball terenu. Mislim da je trenutno jedini Hrvat koji o statistici svih igrača u MLB-u zna više od Fritza. I dok tako Nikica ubija vrijeme na netu, Kolja je okupio novu ekipu partizana koju će povesti u oslobađanje Antwerpena. Naime, danas osim majice poznatog Kubanskog diktatora ima i pravu originalnu partizansku kapu! Šta taj sve neće izvuć, majko mila.








Nikica on lajn.


A sad malo o Šćeletu. To je momak koji se baseballom počeo baviti još u bivšoj državi. Tada je, kao jedan od najtalentiranijih pulena poznatog baseball entuzijaste Lucijana Čede Raosa igrao na poziciji treće baze i prometnuo se u veliku nadu HR baseballa. Nakon Čede, veliku ulogu u izgradnji lika i djela dotičnog gospodina odigrao je i Zdenko Ostović koji ga je naučio svim trikovima, podvalama i razno raznim smicalicama koje u ovom sportu uvijek dobro dođu. Osim toga, Zdenko je mladog Šćeleta po prvi puta u karijeri gurnuo u vatru kao pičera. Već je tada mali Sćele prezentirao veliku preciznost i talent, bio je to početak velike pičerske karijere. Bio je pouzdan, precizan i brz! Kakva je to ruka bila, eeee. I ko zna gdje bi danas bio Šćele da u njegov život nije ušao Sale. Uglavnom, da skratim, Sale je naravno bio sto puta bolji pičer i Šćele više nikad nije bacao ozbiljniju utakmicu. Nestala je i sigurnost i brzina, a talenta ko da nikad nije ni bilo. Bacao je samo utakmice protiv Purgera, Medvednice i sličnih družina… Nadimak "Topsi" (Topsi je lik iz crtića koji ima frizuru koju je Šćele njegovao u mladosti, ali je ujedno i prispodoba za Šćeletovu ruku – top) zamijenio je nadimkom "Mr. Ball" (Ball je loše bačena lopta pičera, što dovoljno govori o njegovoj daljnjoj karijeri). Ali to nije sve. Nije Šćele samo patio na profesionalnom planu. Patio je i njegov privatni život. Posto je nesiguran, počeo je hrkati, srkati juhu, a priča se i da je jednom zaspao u disku… No zašto ja sad sve ovo pišem? Vrlo jednostavno. Već drugi dan, kako smo u ovom hotelu Šćele je bacio BB. Zasro je kompletnu školjku! A nema jeben četke za WC. I kaj sad? Niš, valjda bu teta čistačica to sredila…



Nakon intervencije Šćeletove sestre (desna osoba na slici), napokon imamo i Topsija, glavom i bradom.

Nakon kaj su se Partizani vratili iz grada krećemo prema busu i pravac teren. Tamo nas čeka ručak, pa onda otvaranje i tekma protiv domaćina. Inače, u turnir krećemo sa jednom pobjedom (bez borbe) jer se Veliko Britanci nisu pojavili. Uglavnom, otvaranje otvaramo mi. Službeni spiker nas je prozvao prve, vjerojatno zato kaj smo uvijek zadnji na svim natjecanjima… I mi lagano krećemo za Belgijskim dečkićem koji nosi natpis Croatia, ali on od jednom počinje trčkarati, pa to činimo i mi,no… Iskusno uho našeg dragog Polke uočava da za vrijeme dok je domaćin zamislio da mi trčkaramo, svira naša himna, a kakvi bi mi to reprezentativci i Hrvati bili da ne poštujemo svoju himnu. I čim je Polka čuo prve taktove Lijepe naše, naredio je stav mirno i kapu na srce, i mi svi ko jedan, bez previše pitanja. No dečko bi i dalje trčkarao, i sad on zbunjeno gleda kaj smo se mi ukopali, vjerojatno niti ne zna da je to naša himna, a ne zna ni da se za vrijeme bilo čije himne ne hoda, priča ili ne daj Bože trči.





Nakon odslušane himne, sa Polkom na čelu, svi ko jedan...





I sad, opet, da malo skratim, nakon što su sve reprezentacije stale i odslušale svoju himnu i nakon sve jebene govorancije koju su domaćini pripremili naravno da je naša tekma sa Belgijancima kasnila nekih 20-tak minuta. Kasnije se pokazalo da je to bilo kobno. Naime, gubimo glatkih 22-0. E sad, da ne bi bilo da smo spušili samo zbog toga kaj su sve repke umjesto trčkaranja na svoju himnu stale i odale počast svojoj domovini, moram spomenuti i još par detalja. Kolja je iz nekog nepoznatog razloga odlučio da na svaku bačenu lopticu mora na prvoj bazi napraviti špagat (ili ti špagu po naški), a kad špagat radiš sa 20-tak kila viška onda špagat obično završi sa ležanjem na leđima, pa je vrsni Slovački sudac Martin, koji je sudio ovu tekmu, već u 2. inningu nanizao par grešaka jer mu se činilo da je Kolja svaki put odvojio od baze kad bi se prevrnuo na leđa. Nanizali smo ukupno 10 erora, mislim da je bio i neki homić (to mi tak zovemo onaj udarac preko ograde, sad dal je neko tamo peder, to ne znam, možda saznamo kasnije u nekoj od slijedećih epizoda) i kad se to sve zbroji sa našim ne udaranjem, nije ni čudno kaj je tak završilo. Izdvojio bi još spektakularnu akciju Tvrdog i Šćeleta.








Tvrdi - Hard, kakav sportski duh!






Fritz u prvom planu i Hard u drugom.




Naime, zbilo se ovo. Puna prva baza, Sale baca pič i pljus. Lagani graunder prolazi njemu pored nogu, Šćele kreće na lopticu, ali je Tvrdi bliže, pa Šćele staje na drugu bazu i čeka da Tvrdi ulovi lopticu i baci mu, kako bi probali izvesti dvostruku igru, no… Tvrdom loptica prolazi kroz noge brzinom, ajde, ovaj put ću reć brzinom legende HR baseballa – Dempsija* (ha, ha, ha, skoro sam se navuko da opet napišem jedno ime) i lagano se dokotrlja Šćeletu na drugu bazu. Stiže u zadnji čas, Šćele ju lovi i raner je aut. Kako elegantan plej i kakva lucidnost druge baze. Dovoljno je samo reći Hard!

Također, bio bi grijeh ne spomenuti da je King – Kong okarakterizirao Nikicinu novu palicu kao odličnu palicu, a nije tako lopticu s njom. Dugo sam se dvoumio dal da uopće spomenem i da je Sever imao dobar bant. Zakaj to pišem? Pa čisto zato kaj mi je danas izuzetno išo na živce. Mi se lijepo vozimo s busom i gledamo interesantne Belgijske kućice, pa onda jedna ima krov od slame ili bar tak izgleda, pa onda neki smiješan bicikl, pa dobra picica, pa ovo, pa ono i tak dođemo do jednog auto salona gdje sam ja vidio neke čudne aute. I sad pitam ja, onak bez veze, koji su to auti, i naravno Sale odmah odgovara da su to sve redom jedan do drugoga auti poznate Švedske marke Volvo. Na to ću ja još jednim pitanjem, jesu to novi modeli? I sad Sever, ničim izazvan kaže, daaaaaaaaa to su specijalni Volvići za Beverensko tržište! Mislim si ja, pas ti mater, al dobro, nema veze…
Vozimo se mi dalje, kad neko priča u zadnjem dijelu busa da je bio na moru i da se zakačio s nekim frendom, i ovaj njemu veli, mama ti se kupa gola. I sad ja na to nevino pitam, a ko je reko da ti se mama kupa gola? A Sever će, jooooj, kaj te briga ko je reko mama ti se kupa gola!? Kaj ga poznaš?
Vozimo se dalje, kad opet neka zgodna kućica sa nekom zgodnom picicom i autićem i ja vadim fotić, stavljam ga na mod za slikanje kroz staklo i lupam sliku po sliku, a na to će Sever, jooooj kaj sad fotkaš kroz staklo sa flešom, niš ti se nebu vidjelo!
Pa jebo ti sve, da ti jebo! To je prelilo čašu! Koji me kurac zajebavaš? Ja radim u firmi koja prodaje fotiće, i ako iko zna sve performanse, mogućnosti i postavke pojedinog aparata, onda sam to ja! I sad ti mene učiš kaj mogu i kak mogu sa svojim fotićem? Ma nemoj! Eeee, napuši se znaš već čega!
I još samo da napomenem da je jedini on danas zaboravio gornji dio dresa, i već se ponado da neće morat igrat, al sam ja na brzinu sredio da mu Rudi posudi svoj, pa je ipak peder moro igrat! I DA, IMO JE DOBAR JEBENI BANT! NEK IDE U K….






Dva Bob Rocka, jebote, isti su!





U hotelu nas je dočekala dobra večera i skupe pive i nije baš bilo neke akcije. Brzo smo se razišli na spavanje. Valjda će sutra biti zanimljivije.

Nastavit će se

mali Soso

*Nažalost, mnogi ne znaju ko je Dempsi. Dempsi je stvarno legenda baseballa, a ujedno i dečko koji je imao sličan razvoj karijere ko i naš Šćele. To da je Dempsi bio spor, to je, nadam se, svima jasno. Ali kolko je bio spor mogu posvjedočiti samo oni koji su imali tu sreću da zaigraju s njim, a Šćele, Sale, Buco i još neki igrali su s njim dugo. Legenda kaže da je na juniorskom prvenstvu u baseballu godine '93. sa tadašnjim baseball klubom Princ Dugave bila i TV ekipa tada izuzetno popularne televizije Dugave (DLT**), a majstor kamere za kojeg više ne znam kako se zove ulovio je jedan interesantan kadar. Kamera je bila smještena negdje u liniji kućna – treća, sa malim odmakom prema prvoj bazi, toliko da u kadru bude cijela udaljenost između kućne i treće, a samo prvih 3 metra udaljenosti između kućne i prve. Dempsi je na udaranju, a naš dragi predsjednik je raner na trećoj. Igra se protiv tada vrlo jakih Varaždinaca. Strelec (pičer Varaždina) baca pič, Šćele je na 2-3 metra od treće, Dempsi udara lopticu i to je singl i RBI za Dugave, no… Fora je to kaj je Šćele već istrčao bod, slavi sa suigračima, grli se i ljubi, a Dempsi je još uvijek u kadru, trči prema prvoj. Dobro, nije Šćele spor, ali brate mili… Kadar prema prvoj je širine 3 metra! E to je bilo sporo! Ta legenda se u Dugavama još uvijek prenosi s koljena na koljeno…

**DLT je televizija s koje je potekao Robert Knjaz,a ujedno je i postaja na kojoj je snimljen i emitiran prvi spot danas izuzetno popularne punk-rock atrakcije HLADNO PIVO!

Broj komentara: 10:

Šćele kaže...

Dakle, kao što već 100 puta napomenuh, komentari su poželjni. Hvala.

Anonimno kaže...

Uvijek taj Sale! Nije mu bilo dosta kaj je najbolji u baseballu vec mora bit i u softballu, tak da mi obicni smrtnici moramo outfield il klupu igrat. Bas je neki! :-(

Scele a zakaj si maknuo one prve epizode iz Praga s bloga?

Šćele kaže...

Nisam niš maknuo već ti je u arhivi. To ti je dolje lijevo, klikneš na lju, odabereš mjesec kolovoz i imaš sve kaj je objavljeno u kolovozu. Ako hoćeš, mopgu to ukinut, pa neće biti arhive.

Anonimno kaže...

vidim da je Bob Rock jedna od glavnih uloga, pa se stoga zahvaljujem autoru
na podršci (isplatilo se onih 100 jurića mu gurnut ispod stola). HARD - jebena fora.

Anonimno kaže...

Piši piši malo brže, kad će slijedeća epizoda? Nemam više strpljenja.

Živio BOB ROCK!!!!

Šćele kaže...

Pomalo Šljiva, treba vremena za to, a trenutno ga nema. Komp mi je bio na servisu, pa ga sad još moram preinstalirat i krećemo u nove epizode...

Anonimno kaže...

ovo fakat zasluzuje komentar....kakva zurka, kakav stajling-prestrasno...a u pozadini ponos i dika naseg naroda jugo 45...i najveca osnovna skola u jugoslaviji

Šćele kaže...

Ma sve je to ok, ali ima nekaj kaj je nevjerojatno. U to vrijeme sam bio popularan ko Elvis među pripadnicama suprotnog spola. Ovo je tipičan primjer da žene padaju na smiješne tipove. Traperice i jakna iz Valentino dućana u Vlaškoj, tenisice i ruksak iz Njemačke (rodna gruda), a ovaj jedinstveni primjerak žute majce je naravno iz Trsta. Mislim da se radi o periodu 90.-91.-92. godina, nisam siguran. I ovo nije Yugo 45, već nabrijani 55 KORAL! Nemoj vrijeđat!

Anonimno kaže...

jesi u to vrijeme furo s onom dobrom iz slobostine???

Šćele kaže...

Mislim da je to baš iz tog doba. To su u svakom slučaju bile plodne godine. Ludo, jel?