Epizoda 6 - FRST VIN.

04.07.2007. srijeda…svezak prvi.
Danas je dan d. Igramo protiv Izraela i Slovačke. Nisam baš zadovoljan rasporedom. Moglo je to i bolje. Jebi ga, jedine dvije tekme za koje se nadamo da bi mogli pobijediti i onda nam to stave u isti dan. Šta ćeš, takva nam je sudbina.
Jutros smo do terena uspjeli doći bez problema. Zaboravio sam jučer napisati da smo ko zna zašto prilikom odlaska na teren obišli Antwerpen-ski Borongaj* i tamo imali što vidjeti. Ovaj put nas naši dragi zagorci nisu furali da vidimo neki zgodan rotor ili fontanu, ovaj puta obišli smo lokalnu autobusnu stanicu i to u vrijeme dok se ljudi pokušavaju probiti kroz jutarnju gužvu na svoja radna mjesta. I dok svi na stanici u čudu gledaju šta bus iz Hrvatske radi u njihovom kvartu, jedan tip obrijane glave gleda u našem smjeru i nešto se mrgodi. Neko je reagiro u busu pa veli gle ovog idiota, kaj on hoće, i sad već polako većina nas gleda u njegovom smjeru i smijulji se. Kad odjednom, majstor raskopčava jaknu, diže majicu do vrata i cijelom busu pokazuje svoju mentalnu pripadnost. Tetovažu kukastog križa veličine dinamovog grba u Dugavama. Jebo te. Mi svi u čudu, a on se i dalje svađa sa autobusom i nešto prijeti. I sad se ja pitam zašto. Zašto je, pobogu, ovaj idiot pokazao svoja ćelava prsa? Pa svi smo bijeli (dobro ja i Fritz smo malo crveni, Polka je malo taman, ali ništa značajno), sve sami arijevci… I onda mi sine! Pa Kolja, naravno! Frajer ima trenirku od kubanske olimpijske reprezentacije, majicu Fidel Castra i kapu sa zvizdom koje se ne bi posramio ni Ljubiša Samardžić** iz najboljih dana kad je padao most na Neretvi, ili kad je bila ona bitka na Sutjesci. Problem je bio kaj se Kolji tolko prispalo da je i zaspo, pa ništa od ovog nije ni vidio, veli… "Danas san nešto umoran, za popizdit… Spi mi se…" A jebi ga Kolja, takav je dan. Pospan.

Kolja u olimpijskoj trenirci spi na terenu - prvi put.

Stigli smo napokon i do terena. Čini se da je cijelu noć lila kiša, tako da lokani Belgijanci imaju dosta problema sa sređivanjem terena, ali na kraju uspijevaju dovesti teren u stanje za igru. Ima dosta blata, ali šta ćeš. Ne moram ni napominjati da smo napaljeni. Izraelci, čekamo vas! Dođite!

Prva tekma Izrael – Hrvatska 1 – 6 – frst vin!

Fakat je blato. Tekma je bila odlična. Svi igraju ko ludi, posebno Polka. Izgleda da su ga Izraelci posebno motivirali. Ništa ga ne prolazi, ima ga po cijelom terenu, baca se, udara, ma strašno. Uz Saleta, definitivno najjači pojedinac na terenu, ali ni drugi nisu ništa lošiji, jedino Šćele sere. Kužiš ti idiota? Sad kad je najvažnije, kad treba dati sve kaj postoji u čovjeku da bi se ostvarila prva pobjeda u povijesti Hrvatske, on debili. Eror na eror. Ali zato frajer ima cijelu lepezu izgovora. Nikad nije on kriv. Ili smeta sunce, ili je Sale bacio lopticu koja nije išla ravno, ili sam ja debil i ne znam bacit na drugu, ili ga je sudac pokro i izbacio na K, ili je blato… Uglavnom, na punu prvu i drugu crni židov udara ravnu lopticu direktno na našeg Šćeleta, koji je tijelom već odigrao duble play, ali ne i s lopticom. Loptica se odbija od rukavice i pada na pod. U istoj je akciji ipak uspio izbacit ovog ranera sa druge, na trećoj, pa nije bilo tragično, ali jebo te! Do sad nije imo ni jednu grešku! Pa kud baš sad!? No zato je tu ostatak ekipe da derne po gasu kad Šćele koči… Iako, Tvrdi i Nikica za to vrijeme bruse noževe na klupi i pitaju se za koji kurac ne igraju umjesto tog idiota. Sigurno zato kaj ima protekciju kod trenera.

Sale i Polka, u daljini Dominik

Dominik u napadu

Crni židov presudio Mandiću

Sale, indisponirani Šćele i crni židov

No da ne duljim o glupostima, uz sjajno pičanje Saleta, nevjerojatan Micekov scouting report i odličnu podršku suigrača Sale ostvaruje svoj prvi povijesni win i Hrvatska slavi u najmanju ruku ko da je osvojila prvenstvo svijeta.
Nakon tekme idemo na ručak, pa onda malo na tribinu. Čekamo Slovake. Još kad bi maznuli i njih. Joooj! Ne moram ni spominjati da se Kolji opet malo prispalo, pa je prvo malo spavao na tribini, a kasnije i u svlačioni…

Ručak nakon trijumfa, joj kaj se dobro jelo!

Kolja spava drugi put, i Kolja spava treći put.

Druga tekma Slovačka – Hrvatska 7 – 0 – otrežnjenje!

Počelo je ne loše, ali vidi se od početka da su Slovaci nabrijani, i da su jučer trusili bezalkoholni Zlaty Bažant. Kaj su sve izvodili, jebo te….

Na jedan foul ball koji je bio nekih 3 metra preko ograde terena, SS skače ko da je s druge strane voda. Ne da nije bilo šanse da ga ulovi, nije bilo šanse da se frajer digne živ i zdrav nakon tog pada. Ograda je visine nekih metar i dvadeset, i sad se majstor u punom šrpintu baca preko te ograde da bi ulovio lopticu. Idiot! Da je Šćele tolko lud da tako nešto proba, već bi davno bio u invalidskoj mirovini, ali ne i ovaj Slovak. Ovaj se samo usto i nastavio igrati. Debil.
No, da ne bi mi ostali dužni morali smo i mi nekaj izvesti. Za to nekaj, pobrinuo se Kolja. To je trebalo vidjeti. Bio je nekakav udarac između prve i druge, i sad Kolja pokušava uloviti tu lopticu. Napravio je pola koraka, pa se spretno, kako samo on zna, spustio na koljeno ali se loptica nezgodno odbila i sad loptica stoji u blatu nekih metar i pol od njega. Kolja, umjesto da se digne, pokupi lopticu i doda Polki na prvu bazu, odlučuje probati doplivati do nje. Moram priznati da sam u prvi mah pomislio da je dobio neki udarac u glavu i da mu se malo pomračilo. Pa kaj je zabrijo, da je na Bačvicama? I dok tovar tako leži na trbuhu i cijelom svojom tjelesinom pokušava prići bliže loptici Slovaci trče ko sumanuti. Jel više ličio na Dalmatinca na Bačvicama ili na svinju u svinjcu ja ne znam, ali čini se da Šćele zna. Odmah se počeo smijati na SS i veli.. "Dobro Kolja kaj je ovo? Pa koji ti je? Izgledaš ko gicko! Ko prase kad se valja u blatu!" … I tako Kolja postade gicko!
Protiv Slovaka su svi podbacili, pa čak i Polka, ali zato je Šćele ponovo na nivou. Čim ne treba! Sad je on odlučio da će jedini imati hit, ali je zato opet malo zadebilio na bazama. Kreno je u neku krađu, ako se to uopće može tako nazvati. Ustvari je trebao biti bunt, ali ga neko tamo nije spustio i Šćele je stao na pola pa ponovo krenuo i ispao za dva metra na drugoj. Neću ni spominjat da je kečeru bila ispala loptica… No naravno da nije on bio kriv, blato je, u pičku materinu, i nekakva rupa! A brzinu trčanja neću ni spominjati.
Volio bi samo još da i ovo uđe u zapisnik. Još niti jednom na turniru nisam bacio krivo pičeru. Svaki put sam ga pogodio. A svi su strahovali. Stalno se viče na Polku i Tvrdog da moraju pokrivati bacanje pičeru, a sve ide ko po loju. I kaj se onda dogodilo? Zajebo me Sale! Sigurno se pitate kako, pa reći ću vam… Ispod nokta desne ruke kečera (moje malenkosti) ugrađen je detektor. Odašiljač koji je ustvari zamaskiran u flaster postavljen je umjesto gumba na pičerovom (Saletovom) dresu., a to je lokacija na koju želimo baciti lopticu. Moj pokret ruke mora biti paralelan sa zemljom, i za to vrijeme detektor skenira sve igrače i traži lokaciju odašiljača, koji cijelo vrijeme odašilje signal. U trenutku kad povratni signal stigne u detektor, električni impuls oslobađa lopticu iz moje ruke i ona leti ravno na željeno mjesto i to je nepogrešivo. Evo, sad znate zašto imam tako čudan pokret prilikom bacanja. Patent je još u početnoj fazi, ali kako se turnir bliži kraju izgleda da će dobiti prolaznu ocjenu. Testiran je u različitim vremenskim uvjetima i u različitim situacijama. Znam, još uvijek vam nije jasno kaj je Sale kriv, e pa reći ću vam. Pederčina je u jednom trenutku zamijenjen sa pičera, ali je flaster ostavio na svom dresu i nije ga dao Dinku. I šta se onda dogodilo? Jedna lopta koju sam ja bacio Dinku preletjela je Dinka, jer nije imao odašiljač, pogodila je u drugu bazu i odbila se u zrak prema SS, odnosno Saletu kome se recimo mora pripisati ta greška. Mislim, ne možeš imati odašiljač kod sebe ako nisi pičer, i gotova priča!

Uglavnom, nakon tekmi sjeli smo na pivu na terenu i Šćele je opet imo svojih 5 minuta. Sjedi frajer, onak ko siroče, sav se skupio i priča s dečkima. Ja stojim nasuprot njemu i pijuckam svoju drugu pivu, s time da lagano prstima rolam etiketu dok se nije u potpunosti odlijepila. Zakaj to ljudi radi, nemam pojma. Isto tak ne kužim zakaj neki kad otvore pivu u boci moraju gurnuti svoj prst unutra pa ga onak izvaditi naglo, ko da je riječ o šampanjcu, a dokazano je da 80% muškaraca ne pere ruke nakon pišanja! No dobro, rolam ja tu etiketu i kad sam ju napokon skinuo, još sam ju jednom zarolo u malu papirnatu kuglicu. I sad ju ja bacam nekih pola metra od Šćeleta, a ona leti fakat sporo. I Šćele vidi da nešto leti u njegovom smijeru, te to pokušava lijevom rukom uloviti u zraku. Uspjelo mu je isto ko i kod onog duble playa….. Nat! (to je onaj nat joke, koji Borat toliko voli) Kolko sporo je letila ta zrolana etiketa, tolko se sporo digla i Šćeletova ruka, krenula je u smjeru etikete i onda se samo začulo jao! Pa dobro koja pička materina? Šćele, kae bilo? Frajera je zabolila ruka, odnosno rame, a igra jebeni softball gdje bez ruku nemreš niš. Smiješno. Kasnije mi se povjerio da je ustvari prije tekme protiv Slovačke iščašio rame na onoj famoznoj vježbi Peper. Bio je u grupi sa ovim mlađim dečkima koji se bacaju na sve strane, pa je tu i tamo i Šćele moro sprljat dres, i onda je sjebo rame. Eto, sad bi se vratio na onaj diving keč od onog Slovaka. Šćele bi se samo rastavio na djelove koje bi istog trena razgrabili Cigani, ko da je riječ o starom frižideru marke Obodin! To da trenerima nije reko da je iščašio rame, te da je odigro cijelu tekmu protiv Slovaka, dok zdarvi dečki sjede na klupi, neću ni komentirat.

Buco pokazuje svoje grudi, a alkohol pije Rudi. Rudolfe, gorijet ćeš u paklu!

Krenuli smo prema busu, pa pravac Antwerpen. Međutim, ubrzo ponovo stajemo kako bi napunili zalihe poznate Belgijske pive Jupiter***! Kupili smo doslovno sve Jupitere u dućanu, pa su nam poklonili i majice s Jupiterovim logom. Bilo je nekih 80 piva, ako se dobro sjećam. Ja sam si uzeo još jednu putnu i to me malo uzelo. Jebi ga, gladan sam, a piva na prazan želudac nije baš najbolja. Slijedi večera, fala Bogu!

Fešta u autobusu i moja faca nakon par piva i što god je ovo na trećoj slici (pazi pijanog Sosu iza)

Nastavit će se , čim dođem k sebi

mali Soso

* Zakaj Borongaj? Pa čisto zato kaj je to Sosin najdraži kvart. Njegova životna ambicija je postati vlasnik limenke. Ne limenke pive, već zgrade na borongaju. Zato je i postao tajnik kluba, gdje ima pristup financijama, pa je kupio već drugi stan na Borongaju, auto, gume, alu felge… sad skuplja za treći stan. Još malo pa će imati kat i pol u jednoj limenci!

Borongaj

** Ljubiša Samardžić, za one koji ne znaju, je stari Yugo glumac koji je, između ostalog, glumio u svim partizanskim filmovima u bivšoj državi, i glumio je uvijek redom narodne heroje i velike dobročinitelje. No, ima još jedna velika istina koja se veže za tog dobrog glumca. Ni jedan partizanski film ne bi završio a da on ostane živ. Ja se sjećam jednog filma dok sam još bio mali Šćele. Glavnu ulogu tumači Ljubiša, i sad, film samo što nije gotov. Sve se riješilo, Ljubiša je uspješno došao na željezničku stanicu i još samo treba ući u vlak i spašen je. I to je kraj filma. Ljubiša ostaje živ! Napokon! Ali ne. Onak se sa rukama primio za onu konzolu koja pomaže da se ljudi popnu u vlak, i s jednom nogom je već bio unutra, ali onda se začuo pucanj onog poznatog pištolja iz svih NOB filmova,a zatim i krik. Ljubiša pada mrtav i ispada iz vlaka. Odjavna špica. Gotovo! Ne bi taj preživio, nema šanse.

Bitka na Neretvi

*** Piva Jupiter je ustvari jako dobra i hvaljena Belgijska piva Jupiler, ali Soso to ponovo vidi malo nakrivo.

Jupiter pivo, najbolje pivo!