Epizoda 1 - NA PRIPREMAMA.

29.06.2007. petak
Gotove su pripreme! Spremni smo i krećemo pokoriti Europu. Polazak je planiran za sutra u 20:00 h, jer ipak nas čeka dugi put. No prije samih događnja na putu i oko njega spomenuo bih par crtica sa priprema reprezentacije.
Više-manje je poznato da muška reprezentacija Hrvatske u softballu izgleda puno bolje nego što igra. Dresovi su novi, imamo i jakne, a ove godine odlučili smo napraviti i kapice sa brojem dresa, tak da svako ima svoju kapicu i ne mora pisati svoje prekrasno ime na etiketu na kapi. S obzirom da smo dresove podijelili ranije čim se znalo ko od kandidata upada u repku, kad su kapice bile gotove svako je već imao svoj dres. I sad dolazi Rebrović (u daljnjem tekstu Buco) na trening sa gotovim kapicama i dijeli ih pripadajućim igračima po brojevima. To izgleda ovako nekako:
Buco:"Sale, koji si broj!?"
Sale:"Pa 15, jebem te debelog!"
Buco:“Nisam debel već sam prenizak, fala na pitanju! Da imam 190 cm, bio bi visok, lijep, plav, a tek zgooooodaaaaan.“
I onda Buco daje Saletu kapicu sa brojem 15 na poleđini i bilježi to u notes koji će na kraju završiti kod Rudolfa, pomoćnog trenera repke, koji za razliku od našeg Buce misli na još nešto osim na hranu, pa isti neće izgubiti. I sad to dijeljenje ide više-manje bez problema sve dok Dinko (novopečeni suprug Maje Čizmić) nije došo na red.
Buco:"Čizmić, koji si broj!?"
Dinko:" 091 – 23…..!"
U tom trenutku se Šćele, koji stoji par koraka od Dinka, okreće sa blesavim osmjehom prema Dinku i očekuje kako će ovaj prasnuti u smijeh, ali ne…
Buco:"Ma koji si broj dresa, jebo te led!?"
Dinko:"Aha…, pa jedan mi je L, a drugi je..."
Šćeletu se blesavi osmjeh transformira u lagano debilnu facu koja otkriva osjećaj nevjerice i onako tupo gleda u Dinka nadajući se još uvijek da se taj simpatičan mladić šali, međutim…
Buco:"Čizmić, jebemu sve! Koji ti je kurac? Koji ti broj piše na leđima dresa, nemoj me zajebavat!"

Nisam siguran, ali imao sam osjećaj da sad već svi umiru od smijeha.
Dinko:"Aaaahaaaaa, ma odite u kurac, nemojte me zajebavat, broj 10…."
Mogu samo reći: „Kaj si sad reko!?, What a plonka!“

Buco (debel), Dinko (zgodaaaaaan) i Bajsa (Globus)

Sa priprema bih još izdvojio da su se treninzi održavali u večernjim satima kad sunce mine, kako bi se što bolje pripremili za hladnu Belgiju, jer razlika u temperaturi u domovini i zemljama Beneluxa je barem 20 stupnjeva. E sad, kad treniraš predvečer, onda se javljaju drugi problemi kojih nema kad piči sunce. Naime, kako je Jarunsko jezero blizu, i flora i fauna cvate sve u šesnaest, bilo je malih problema sa mušicama. Zašto one baš vole kružiti oko glave, nije poznato. No, bilo kako bilo, na jednom treningu se Nikica požalio kako mu jedna mušica stalno zuji oko glave, što ne bi bilo zanimljivo da nije riječ o najvećoj glavi srednje Bosne. Čini se da je i jadna mušica bila na nekakvim pripremama. Možda je dobila nalog da mora zujati oko svijeta za 80 dana, pa je ovo zujanje onda kao neki skraćeni ciklus priprema ili kaj ja znam, možda jednostavno nije imala sreće. Da je naišla na glavu od Severa, bilo bi joj puno lakše. Uglavnom, jadna se nazujala, jer nije lako zujati oko Nikice. No, nije Nikica (u daljnjem tekstu Bajsa ili Globus) jedini sa nekim velikim ekstremitetom. U ovoj neobičnoj grupi ljudi koja sama sebe iz nekog nepoznatog razloga zove reprezentacija Hrvatske postoji i najveći nos srednje Bosne, ali imamo i najveći herpes srednje Bosne. Vlasnik najvećeg nosa je Sever (u daljnjem tekstu Nosko ili Bob Rock), a vlasnik najvećeg herpesa je Buco. Buco ima još podosta toga što spada u kategoriju naj, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom, sve će doći na red. Sad se vi koji ne znate, sigurno pitate kakav pobogu herpes. Naš je dragi Buco nedavno bio na Tajlandu. I dok ostali idu u tu daleku zemlju da bi malo jebavali, on, s obzirom na veličinu jednog drugog ekstremiteta (koji također spada u kategoriju naj), nije baš imo previše hrabrosti svo svoje muško blago rasprostrijeti pred sitne ali dinamitne Tajlanđanke, pa je odlučio malo švrljati po restoranima i probati pohanog psa, jaja od kornjače, prženog durduboka i punjen žirafin vrat sa medom. Jel herpes veličine Sjeverne Amerike zajedno sa Aljaskom, Kanadom i Grenlandom posljedica tog prekomjernog uživanja u istočnjačkim delicijama, ne znam, znam samo da mu je ruka skoro otpala, ali apetit nije izgubio ni na trenutak.
No vratio bi se ja malo na Noska, čisto da Nikici bude lakše. Kako se to samo priroda grubo poigrala s njim. Dala mu je "malo" veću surlicu i "malo" manju glavicu. Kakva je to kombinacija? Zašto, pobogu? Međutim, možda to i nije tako kako se na prvi pogled čini. Možda on jednostavno ima sasvim običan nos, a glava je premala? Teško je reći.

Jedan sasvim običan nos, kapa ide preko ušiju slučajno i ja u ulozi Apolona

Znam da grubo zvuči,ali jebi ga, lako je meni ovo pisat. Em izgledam ko Apolon, em sam omiljen u društvu. Piso bi ja i o sebi da nekaj ne valja, al kad je sve za pet, kaj da radim? Osto sam još dužan objašnjenje zašto srednja Bosna. Ustvari, nemam pojma. Bosna mi je nekak tak super zemlja. Sva je sjebana, a opet funkcionira. U njoj između ostalog ima i pun kurac bosanaca (što je u svakom slučaju pozitivno), a kao što sam već jednom reko, ima i Republiku Srpsku.
Od još nekih važnijih događaja spomenuo bih da smo ostali bez Miceka kojem je Nosko slomio ruku, i to kladim se s nosom. Nisam bio pa ne znam. Također, Kolja je za vrijeme priprema posjetio Kubu, Beč, Pariz, Sidney, Munchen, Tiranu i Čačak, što bi moglo utjecati na njegovu formu. Na turneji je i nabacio koji kilogram viška. Bit će zanimljivo vidjeti ga u akciji.

Kolja komunist!

Šćele je, s druge strane, za vrijeme priprema demonstrirao što znači treniranje s minimumom energije. Za one koji ne znaju, to je profesionalno odrađen trening gdje igrač troši minimalnu količinu energije potrebnu za izvršavanje trenerovih zadaća. Ako je loptica udarena po podu, nije uvijek potrebno koristiti koljena za spuštanje guzice bliže zemlji prilikom lovljenja. To se može riješiti i sa pregibom kičme i malo dužim modelom ruku koje onda u tom slučaju sežu sve do poda. Ima još trikova recimo, kako ostaviti dobar dojam na trenera? Odabereš neku od lako lovljivih lopti koju vam ispucava vaš trener, pa se krečeš prema njoj brzinom ne usudim se reći koga (neću je imenovat), i onda kad već svi misle da je loptica prošla, laganim trzajem potrbušnice, kukova i lijeve plečke pružate se ko Ladara u najboljim danima, lovite lopticu u paradi i svi vam s oduševljenjem aplaudiraju. U tom su trenutku svi već zaboravili da ste brzi ko kornjača i samo spominju kako tako nešto na ovim prostorima nije viđeno, a čuju se i povici:“Sačuvaj nešto i za Belgiju.“

Minimum energije, guzica u zraku+duge ruke.

Najveći grijeh bio bi ne spomenuti našeg dragog Damira. Mandić nikad, ali baš nikad i niti jednom nije došo na vrijeme na trening. S obzirom da on vodi zagrijavanje, mi ga moramo čekati. No, on za vrijeme zagrijavanja voli demonstrirati adute iz rukava koje koristi u slučaju odjeba kod žena. Naime, nakon što im pokuša uletiti s nekom od starih parola za uletanje, a pica ne trza, onda promptno skida majcu otkrivajući prsa i trbušni zid (građen je ko anatomski atlas za mišiće) i buba šakama po prsima uz krik:“King kong! King kong!“ Rezultate ovog načina barenja očekujemo u Belgiji, od nas niko nije pao. Jedino ga je Fritz gledo malo pohotno, ali se ipak uspio suzdržati. Jednom je samo glasno galamio u smjeru svog suspenzora:“Ded bol! Nou pič! Aut of d gejm!“ Ko zna kaj je bilo?

King - Kong!

Pripreme smo završili živi. Zdravi više - manje. Moglo je i bolje. E da, sa DL-a se vratio Balen, al on i onak nikad nije zdrav. Glavno da i mi imamo svog sporog pičera, ko i cure. Da, s njim je došla i guma. Ne opet! Šit. Bit će to jedna duga, duga avantura. S Balenom sve traje ko čitava vječnost.


Naravno da će se nastaviti, pa ovo je tek uvod...
mali Soso