Epizoda 3 - PRVA POBJEDA

22.08.2006. utorak
Dragi dnevniče... ,a u kurac! Pada kiša! Predsjednik još spava i naravno, niš ne čuje. E sad ću ga zajebat. Kad čujem onog jebenog Pink Phanthera, pravit ću se da spavam pa da vidim čija mačka crnu vunu prede!? He, he, he...! Ali neeeeee. Naravno da frajer opet kurca ne čuje. Eno, žena ga budi, i to nježno, umjesto da ga mlatne po glavi. Niš, ja ću se i dalje pretvarat da spavam.
Jedino je problem kaj se on digo, i otišo u kupaonu srat! I sad bu me šatro zbudio, pa idi ti sine peri zube u taj smrad. I onda će se svi čudit zakaj kasnim i zakaj sam ošamućen.
Doručak je prošo uobičajeno. Rebro tamani hrenovke, Drc, Sale i Micek tamane sve, Miš ima svoje rituale sa salatom od krastavaca, Ćvufta je reko dobar tek i dobro jutro...
Nakon doručka, krenuli smo prema busu. Ponovo smo čekali Severa, koji je moro na kenjažu, sve drugo ide prema planu. Inače, zaboravio sam to ranije spomenut, ali još ni jednom nismo uspjeli doći do hotela kako bi trebalo. Driver Slavko je našo neki put, kojim nam treba do terena 20 min, a isto tolko i nazad. Inače put traje 5 min, ali nije strašno. Pogotovo ne danas, kad pada kiša i niš nam se ne da.

Gore u retrovizoru – legenda driver Slavko – luta po Pragu

Kad smo došli na teren, uvidjeli smo da su igrališta pod vodom, i da ni dve Škode sa svom dodatnom opremom ne mogu promijeniti situaciju. To su uvidjeli i organizatori pa su sazvali mali sastanak u "klab hausu". Svi su bili prisutni tom sastanku osim baletana Francuza koji su se, zamisli idiote, zagrijavali lijepo po prolomu oblaka. Zakon! Mislim da dečke iz Princa čak ni Maja ne bi mogla na to naterat. Ali ne, Francuzi su to odlučili napravit sami. Jedino sam steko dojam, da ih je Fritz gledo onak sa sjetom i da bi im se najradije pridružio. Sad, jel razlog za to onaj gej francuz koji će nam zagorčat život sutra ili je po srijedi nešto drugo, to nikad nećemo saznati.
Sjedamo u bus i Micek skuži da nema rukavicu. Sigurno su mu je popalili pederi francuzi! I to ziher onaj crnac! Pas mater! Al di baš Miceku!? Pa kako i ne bi, kad ima rijedak primjerak rukavice od prirodnog skaja. Raritetan primjerak. Naravno da je rukavica nađena malo dalje od mjesta gdje je ostavljena. Ovaj put barem nije završila u smeću.
Idemo nazad prema hotelu i pada dogovor da svi zajedno busom idemo do shoping centra na ručak. E sad, tu se javlja problemčić. Naime, bus se nema gdje parkirat i sad svi svima kunu sve po spisku, da koji smo kurac išli busom kad je shoping centar 15 min pješke od hotela i bla bla bla.... I tad meni na pamet pada genijalna ideja da nas bus iskrca pred centrom i da dođe po nas za sat i pol i vozi nas ravno na teren. I tako i bi. Svi fino izlazimo iz busa nakon 7 min vožnje od hotela i ostavljamo drivera samog ili možda ipak ne?
Naravno da ne. Naime, dragi naš Sever je, nakon što je ušo u bus, obavijestio Rebrovića starijeg da ide malo prileć na zadnje sjedište, ali je previdio mogućnost da ćemo mi nekih 3 min lutati busom oko centra tražeći eventualni parking. Te tri minute bile su kobne. Rebrović je, nakon što je 4 min uspješno držao informaciju o Severu pohranjenu u prednjem dijelu mozga (nek me Butorci isprave ako sam fulo), polako, slijedeće tri minute malo zadebilio. Njegova memorija ima malo čudan način rada. Nakon 3 min, pohranjeni podatak se deformira i mijenja oblik. Tako da nakon jedne i pol minute Sever za Rebrovića više nije u snu na zadnjem sjedištu već je postao velika pizza i kola, sa mogućom palačinkom kao desertom, a nakon pune tri minute, jedino čega se Rebrović sjeća je da je gladan i da se vjerojatno nalazi na dobrom putu da nešto pojede. Tako je i bilo. Rebrović je jeo!

Pizza! A di je kola?

E sad, nekih 15 minuta kasnije dolazi Sever, onak rekli bi, lagano zbunjen i pita di smo svi mi nestali, jel nas možda progutala crna rupa ili nas je pojeo Tomo? On se probudio 5 min nakon što smo svi mi izašli iz busa i laganim hodom prišao vozaču s leđa da ga priupita gdje smo nestali. E sad, problem se javio u trenutku kad je Sever progovorio, jer vozač nije imo pojma da je još neko s njim u busu pa je umalo završio na hitnoj. E Severu, pa ti idi spavat kad znaš da te čeka vožnja od nevjerojatno dugih 5 min.
Popodne igramo dvije tekme za redom. Prvu protiv dabrova iz Chomotova. Na svu sreću, Robo Cop radi tako da njega nismo doživjeli, ali zato igra neki dotični Svoboda koji se drži ko da je primio Mirka Filipovića za jaja. Pitcha neki Mikulec, koji neodoljivo podsjeća na Bekića iz Varaždina. Nalupali smo ga ko beba zvečku! Uglavnom, uz dosta dobru obranu i solidnu partiju, sve skupa gledajući, gubimo podnošljivih 13:0 i idemo na Slovake, možda jedine koje možemo dobiti.
Na tekmi koju su Slovaci igrali prije nas, njihov najbolji pitcher Robin puca po šavovima i biva zamijenjen. Protiv nas se nije ni zagrijavo, već su ga poslali pod tuš. Di ćeš bolje. Tekmu dobijamo bez većih problema 24:8 i ostvarujemo prvu službenu pobjedu u povijesti hrvatskog softballa u Europi! I to kako. Primijenjeno je tzv. hrvatsko "Mercy rule" pravilo u 5-om inningu! Balenu ide prvi povijesni win. Znam, nevjerojatno.

Ovo je bilo neuhvatljivo za Slovake!

Hvala Slovaci, baš ste dragi dečki. Bumo mi vama pustili za predzadnje mjesto ak bude trebalo, nije bed.
Nakon tekme svi na pivu, i polako busom u hotel. Dečki se već bruse na jadne piliće, a i Hana bi digla još koju krunu. I dok svi kolektivno idemo u KFC pojest sve što ima na skladištu, Stjepko je ponovo vidio zeca. I sad pokušava svim silama dokazati da je zec tu negdje.
Eno ga! Vidiš, tam iza grma, ma tam, kod one Škode (a na parkingu 354 škode, svih modela i godišta), pa nemrem vjerovat da ga ne vidite. Kaj vi fakat mislite da sam prolupo!? Svi odgovaraju u isti glas: Da!!!!
A kad ono fakat. Iza škode modela ajkula izlaze tata zec, mama zec i *Vladimir Kočiš – Zec (tzv. Vlado Zec). Stjepko ipak nije lud. Sranje.

To be continued!

Vlado Zec, malo sliči na Bucu, kaj ne? Samo fali kravata.

* Naravno da znam da je Vladimir Kočiš - Zec legendarni gitarista Novih Fosila, jedne od najdražih grupa Tomislava Rebrovića aka Buce (kako je dobro vidjeti te opet.....), a da je Vlado Zec jerfra koji je navodno završio u zatvoru eksploatirajući kamenolom koji se nije smjelo eksploatirati. Ne znam zakaj, ali ovo mi je bilo guba ovak napisat.